Napadi panike — što se događa u tijelu i kako ih zaustaviti
Napadi panike i anksioznost nisu znak slabosti, nego znak da je tvoj živčani sustav predugo bio pod pritiskom. Ako si ikada doživio/la napad panike, znati ćeš o čemu pričam. Srce lupa kao ludo, ne možeš disati, noge su ti gumene, misliš da ćeš umrijeti ili poludjeti.
Isto tako znaš što je i najgore u svemu tome? To što znaš da nema razloga. Znaš da si “sigurna”. A tijelo te i dalje drži u apsolutnoj panici.
To nije slabost. To nije ludilo. To je živčani sustav koji radi točno ono za što je dizajniran, samo u krivom trenutku.
Kako nastaju napadi panike i anksioznost
U sekundi kada mozak registrira prijetnju (stvarnu ili zamišljenu) tijelo pokreće alarm. Adrenalin i kortizol plave tijelo. Srce ubrzava da bi krv dostavilo u mišiće. Disanje se ubrzava da bi dobilo više kisika. Probavni sustav se gasi. Mišići se napinju.
Tijelo se priprema za borbu ili bijeg. Ili se smrzne u krajnjem slučaju.
Problem je što kod napada panike nema od čega bježati. Prijetnja je unutarnja. Pojavi se kao osjećaj, misao, senzacija u tijelu. I tijelo ne zna razliku.
Zašto se simptomi ponavljaju?
Kada jednom doživiš napad panike, mozak zapamti. I od tada počne skenirati tijelo u potrazi za znakovima opasnosti. Osjetiš ubrzano srce, mozak kaže “opasnost”. Osjetiš vrtoglavicu, mozak kaže “opasnost”.
Simptomi postaju okidači za nove simptome. Ulazite u začarani krug.
Što zaista pomaže?
Najčešća greška je pokušaj da se “mislima” ili „razumijevanjem” izađe iz napada panike. To ne funkcionira jer u tom trenutku racionalni mozak praktički nije online. Racionalizacija definitivni pomogne u trenutku, no jedino što dugoročno funkcionira je rad s tijelom.
Konkretan primjer bi bio produljeni izdisaj. Udah na nos 4 sekunde, izdisaj na usta 6-8 sekundi. Ovaj jednostavni obrazac disanja aktivira parasimpatički živčani sustav i doslovno govori tijelu da je sigurno.
Drugi alat je uzemljenje. Fizički kontakt stopala s podom, pritisak ruku na stolicu, osjećaj površine ispod sebe. Tijelo se vraća u sadašnji trenutak.
Ove jednostavne radnje ne eliminiraju anksioznost. Ali mijenjaju tvoj odnos prema njoj. Umjesto da se boriš sa njom ili je izbjegavaš, naučiš navigirati.
20 godina rada s anksioznošću naučilo me jednu stvar
Anksioznost nije problem koji trebaš riješiti. To je signal koji trebaš naučiti čitati. Zato je važno da se napadi panike i anksioznost ne tretiraju samo kao problem u glavi, nego kao iskustvo cijelog tijela.
Kada naučiš što ti tijelo govori i kada mu daš alate za regulaciju, anksioznost gubi svoju moć nad tobom.
I to se može naučiti. U tijelu. Ne samo u glavi.
Mnogi ljudi godinama pokušavaju riješiti anksioznost samo razgovorom ili pokušajem kontrole misli. Ali tijelo često ostaje u stanju unutarnje opasnosti čak i kada racionalno “znamo” da smo sigurni. Upravo zato napadi panike i anksioznost nisu samo mentalni problem, nego iskustvo cijelog živčanog sustava.
Kada je živčani sustav kronično preopterećen, tijelo ulazi u stanje stalne pripravnosti. Tada se pojavljuju simptomi poput stezanja u prsima, ubrzanog rada srca, vrtoglavica, osjećaja nestvarnosti, nesanice ili stalnog unutarnjeg nemira. Problem je što većina ljudi nema redovitu praksu kojom bi učili tijelo kako ponovno pronaći osjećaj sigurnosti.
Kako regulirati anksioznost i napade panike
Gym za uMIRenje nastao je upravo zato. Kao prostor tjedne prakse u kojem ne “pričamo samo o problemu”, nego kroz konkretne somatske i regulacijske vježbe učimo živčani sustav kako izaći iz kroničnog stanja alarma.
Kao što odlazak jednom u teretanu ne mijenja tijelo preko noći, tako ni regulacija živčanog sustava ne dolazi iz jednog videa, jedne knjige ili jednog uvida. Promjena dolazi kroz ponavljanje, praksu i stvaranje novih iskustava sigurnosti u vlastitom tijelu.
Kroz redovitu praksu moguće je razviti veći osjećaj sigurnosti, otpornosti i povezanosti sa samim sobom, čak i nakon godina borbe s anksioznošću i napadima panike.
